Zoven se Ana (ustvari mene niko ne zove,dođen sama),iman 16 godina,iden 2.a razred ssš "Ban Josip Jelačić" u Sinju,smjer ekonomist,ne volin ić u školu,živin u malom selu u okolici Trilja koje se zove Kamensko,na granici je sa BiH(molim,bez komentara!),volin čokoladu,volin prijatelje (...i još nekoga...),muziku svakakvu (od Rocka do Folka),roditelji me živciraju,itd.(to je uglavnom sve)
< | svibanj, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ma ko će ovo opisat,ako slučajno svratite na moj blog sve ćete vidit...itd.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
brdagirl.blog.hr
kamensko.net
forever
neki tamo
little angel
.......pepica.......
yogurt
kiss of fears goodbye
antonia
chocolate:-)
sing me a song
...stare ljubavi...
completely torn apart
teška strana ljubavi
pa to sam ja..........
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Free Site Counter
- Get Your Own
evo me...
nisan imala inspiracije za pisanje....u ova protekla dva miseca....
a bilo je uspona i padova....škola...jako loše...bit ću sretna ako prođem...
nakupila sam se izostanaka ko niko...ali nekako me čak nije ni briga... samo mi je ža majke...nije zaslužila da se ja ovako ponašam...
život nekako teče...ne živim punim plućima jer me bole....
postala sam nekako hladna, na neke stvari....
a ljubav je super...volim svako živo biće....(nisam zaljubljena :))....
dečka nemam....niti ga tražim....ali u nekim trenutcima mi nekako baš zatreba taj muški zagrljaj....ali dok se god ne bunim, dobro je....
.....uh sutra mi je škola u 11 ipo....do 3...its ok.....
mogle bi ja i anđela lipo u park sist...do 11 se izležavat....pitat ću je....
aj ljudi pozzzz
jebote pa zašto...? više stvarno neznam šta ću. ljudi me nastavljaju povrijeđivat i razočaravat. kao da me žele dokrajčit....
trudim se, pokušavam to prominit...
ali ne mogu...duša me boli...
pa zašto su takvi,ja se više ne želim borit protiv njih...
neman snage...želin samo imat nekoga...ko će me volit...i ja njega...
dosta mi je zajebavanja....želin da taj osjećaj ljubavi, traje...
da popuni ovu duboku prazninu...da me rješi mržnje i ljutnje....
želim to sada...svim srcem...nemogu patit više jebote...nemogu...
bojim se...da te osobe nema...gubim nadu...
nije mi suđeno biti sretna....nije...
Zašto je ovaj život tako jeben.....? da sa 16 godina se razmišlja o samoubojstvu. Rodiš se. Rasteš. Tamo do desete godine sve ti je ravno. Ništa te ne pogađa. Poslije... počneš razmišljat...škola, roditelji, ljubav...
Imaš prijatelje... sve je dobro do jednog trenutka. Izdaja. Razočaraš se. Ali opet nekako oprostiš. Dolazi ljubav. Nađeš tog nekog. Zaljubiš se. Sve je super. Slomiš srce. Bol... koja ne prestaje. Moliš Boga, ne želiš više patit...ali nikako da bol prođe.
Ali, dođe i taj trenutak. Napokon je srce na mjestu. I sve ide koliko toliko dobro.
Opet... pojavi se netko. Sad ne želiš dat srce, jer prijašnja bol je bila prejaka. Ali tko će zapovjedit srcu. Ono radi po svom. Radi istu stvar. Ali sad ti činiš grešku. Ne razmišljaš. Kad izgubiš tog nekog shvatiš što si napravio. Kaješ se. Moliš za oprost. Ali ne ide. Nadaš se... da će sve biti u redu.
Ali shvatiš...da je ta ljubav bila lažna...“volim te i uvijek ću te voljeti“... puste priče... i doživiš teško razočaranje... ovaj put dušu ti slome... nešto što te određuje kao čovjeka, sve ono dobro u tebi. Sad imaš osjećaje koje prije nisi imao. Mržnju. Gorku mržnju. Ne želiš je osjećati, ali ipak je tu. Svakim danom samo se prisjećaš, kako si slomljen...i tko te je slomio... a nemaš snage da sebi skratiš muke...
hy everybody......
this is a post on english........i'm tired of croatian....
well.....i'm ok...life continues to suck....i found a boy....just for fun....i don't need love...not yet.....boy is pretty cute...but thats all what he is...
school is on monday...i have to correct history,geography,religion,italian,acounting,economy,maths,marceting...oh my god..
will i make it...can somebody help me to study...please, in any way....i can't do it on my self....please....
eto nadam se da ste razumjeli....pusa
ajme ljudi.....hvala vam svima na ovim predivnim komentarima...hvala vam na savjetima.....
život mi je i dalje osta veoma loš.....ništa se ne minja....
....škola....uh....loše....izostanaka ko u priči....čak i po cili dan....
ajme više razred i ne pantin....
ljubav....ma nek ide u kurac....
odlučila san da je red malo na dečkima da pate....malo ću ih muljat....
i tako....
pokušavala sam se ubit....ali kao što vidite nije uspilo.....
bezveze mi je ruka u ožiljcima....
to vam je u kratko sve....i...hvala svima....
ej ljudi...evo mene.....neznan šta da vam kažem....više neman inspiracije za pisanje..mislin da ću izbrisat blog...život...ne ide...
osoba do koje mi je puno stalo...razočarala me totalno...
ovih par dana sam toliko loše....da jedini izlaz vidim u tome da se ubijem....
....neznam...ne mogu više...
..uzmem žilet u ruke i počnem rezati....ali u jednom trenutku mi se pojavi majčino lice pred očima...i jednostavno stanem...i tako tri puta...
...šta da radim...čak sam i oproštajno pismo napisala....
..ne mogu...ovaj svjet je previše za mene...
...a samo sam htjela mir...u duši...i srcu...
VOLIM TE
Ne mogu u potpunosti
Odustati od tebe...
Od nas....
Sve što mogu reći
Je...volim te...
Znam da to ne želiš čuti,
Ali nema smisla
Da se pretvaram,
Da nije tako...
Fališ mi, cijelim bićem...
Stvari postaju lakše,
Ali nikad s tobom...
Plakat ću manje,
Ali bol će ostati...
Ljubav koju smo dijelili
I davali jedno drugome...
Ostat će u mom srcu...
...zauvijek...
FALIŠ MI
Probudila sam se jutros,
Ali ništa nisam čula,
Ništa poznato, ništa što znam,
Samo iskrena bol...
Bol, koja pluta
Mojim tijelom i dušom,
Jer, neću te vidjeti, i neću te čuti,
Tebe, koji si mi dao toplinu
I osmjeh,
Tebe, koji si mi dao život...
Ali on se promijenio,
U usamljenost i strah,
Strah bez tebe...
TI, koji si mi bio sve,
Fališ mi,
Svakim danom sve više...
Bez suza, sjedim, budna,
I pažljivo slušam,
Slušam hoćeš li doći,
....sasvim slučajno....
život se okrenia protiv mene....kao šta naslov kaže...baš ništa ne ide kako triba....škola, dotuć će me, ocjene nikakve jebote, triban to popravit prije nego moji odu na informacije...ajme...
onda sve nekakve laži kruže oko mene....ni sama više neznan šta je istina a šta nije...stalno neki problemi...pokušavan ih izbjeć, ali kako,jebote,kako....
...u totalnoj san depresiji....pa kad će više doć ono moje sunce poslje kiše....i oće li ikako
neman volje za ničim....smijen se da ne plačen.....
700 dana
Jedna je godina minula
godina duga preduga
kad nemam tebe kraj sebe
zivot je pustos i tuga
Sedamsto dana bolujem
Sedamsto noci samujem
bez tebe ludo ludujem
bez tebe s tugom drugujem
Druga je godina minula
godina teska preteska
jos sebi necu da priznam
da si moj zivot i greska
Treca ce godina minuti
godina kleta prokleta
mene ce srce boljeti
jos mnoge zime i ljeta
ah....valentinovo....dan zaljubljenih....
MA!! Jebeš valentinovo!
čak sam od prijatelja dobila čokoladu.....bar nešto....
kako ljudi često mišaju ljubav i zaljubljenost....pa to su dvi različite stvari.... samo je jedna ljubav prava....nemožete nekome reć da ga volite i onda kad prikinite, nakon par dana "nevolim te više...".....ma to neide tako ljudi moji....radije ništa nemojte govorit...sebe i drugoga ćete poštedit patnje........
aj....ljudi ostajte dobro...
Sjećanje
Prošlo je dosta vremena,
vremena koje kao da ne postoji...
Otkad ti više ne griješ
moje srce...
Svaki tvoj pogled,
svaki osmjeh, u sjećanje
su mi urezani.
Pamtim te kao anđela,
anđela koji me je čuvao
i kad nije bio sa mnom.
...
U snove mi dolaziš.
Tamo si opet moj...
Svojim tužnim glasom,
šapćeš mi da me voliš,
baš kao onda...
Sjećaš se?
Kada su nam sati bili kao
sekunde, a sat bez nas bio je
vječnost.
Sjećaš se...?
Mjesec
Noć. Oči otvorene
kao da san ne postoji.
Mjesec i ja, sami.
Jedno drugom tajne
povjeravamo. Pričam mu
o ljubavi, izgubljenoj
ljubavi, i da li on pamti
tko je moja ljubav.
Pričam mu da je bio
sa mnom, sa nama,
i da mi je uspomena,
uspomena na sreću...
Pitam ga, zna li
kako da opet osjetim
sreću, i da mi pomogne.
Da i njega podsjeti na
ono što je bilo, na one
noći bez sna, na noći
u ljubavi...
....puca me depresija....bye people....